Kreiranje i testiranje inovativnih novinarskih praksi za privlačenje mladih publika u Hrvatskoj

Mlade publike su najvažnija, ali i najteže uhvatljiva publika za hrvatske redakcije. Proizvodnja novinarskih sadržaja koji je uspješno privući i zaokupiti punu pozornost mladih jedan je od najvećih izazova za urednike i novinare, neovisno o tome za kakav i koji medij rade. Novinarski izvještavati za mlade znači promijeniti perspektivu – ne samo o tome koje informacije bi ovoj publici bile najzanimljivije, već i kako bi ih bilo najbolje prezentirati. U tom smislu, ustaljene i donedavno uspješne formule novinarskih oblika prezentacije i procjene sadržaja, više ne vrijede.

Televizija je još uvijek, prema našem istraživanju, najvažniji medij u zemlji. No, mladi je doživljavaju kao relativno zastarjelu, iako i dalje relevantnu. Također, video sadržaji najpopularnija su forma na društvenim mrežama za mlade općenito, a upravo su to platforme na kojima se oni najviše i najčešće informiraju. Zato je bilo nužno istražiti na koji način je moguće inovirati novinarski sadržaj, i na koje i kakve inovacije mladi u Hrvatskoj najbolje reagiraju.

Istraživanje perspektiva mladih publika

U tu svrhu, proveli smo seriju eksperimenta u kojem smo testirali na skupinama mladih publika (u dobnim skupinama od 18 do 21 i od 22 do 25 godina) kakve promjene u televizijskim i video sadržajima doživljavaju ne samo privlačnim, već i vjerodostojnim novinarskim sadržajem. Osim toga, razgovarali smo s njima općenito o vijestima, ne samo audiovizualnim, i o njihovoj percepciji hrvatskih medija.

Inovativni elementi u novinarskom pripovijedanju i audiovizualnoj prezentaciji

Zato smo eksprimentalno proizveli 8 novinarskih video priloga. Četiri novinarski relevantne teme, pretežito vezane uz pitanje zaštite okoliša i klimatskih promjena, obradili smo na dva različita načina – jedan koji je bliži tzv. tradicionalnom načinu novinarske obrade teme, i drugi u kojem smo unosili inovativne elemente u kontekstu pripovijedanja te prezentacije informacija, a za čiju uspješnost smo saznali u nizu terenskih istraživanja najboljih praksi u inozemnim redakcijama, fakultetima i laboratorijima, koja smo proveli u sklopu JOURLAB projekta.

Elementi  koje smo testirali u kontekstu novinarskog pripovijedanja (storytellinga) i prezentacije teme (tekstualne i vizualne) su:

  1. veći fokus na objašnjenju konteksta kako bi publika dublje razumjela temu
  2. viša razina narativnosti koja podrazumijeva da su sugovornici predstavljeni kao glavni ili barem vrlo važni likovi u priči kako bi se gledatelji mogli kroz njih lakše povezati s temom; to posljedično podrazumijeva i višu razinu emotivnosti kod publike
  3. uključivanje raznolikih sugovornika koji u novinarskom izvještavanju tradicionalno ne bi bili prvi odabir izvora (pokazala analiza sadržaja televizijskih informativnih emisija u ranijim fazama projekta) – veći naglasak na običnim građanima i njihovim iskustvima
  4. novinar kao aktivniji nositelj priče – kao akter
  5. novinarski stil izlaganja teme koji nije neutralan, već u kojem do izražaja dolazi karakter novinara, razgovorniji i neposredniji stil prezentiranja teme
  6. konstruktivni pristup koji podrazumijeva da izvještavanje ide korak dalje od samo predstavljanja problema te uključuje informacije o tome što se čini da se problem riješi te kakve pozitivne promjene se već događaju te koje se planiraju u budućnosti. Ovo podrazumijeva sveobuhvatnije razumijevanje teme, ali i pobuđivanje pozitivnih emocija kod publike te, idealno, proaktivne namjere.
  7. korištenje animiranih grafika u novinarskom izvještavanju
  8. vizualno i narativno atraktivan intro koji je oblikovan kao “udica” kojom lovimo pozornost gledatelja

Proizvodnja eksperimentalnih video sadržaja

U svrhu eksperimenta, proizvedeno je ukupno osam video priloga – obrađene su četiri teme, svaka na dva načina. Prvi način je tradicionalni način televizijskog izvještavanja i prezentacije u informativnom programu, dok je drugi način sadržavao neke od spomenutih inovativnih elemenata. Dvije tradicionalne verzije video priloga istraživački tim je proizveo samostalno, a dvije su originalni televizijski prilozi koji su emitirani u sklopu informativnog programa HTV-a. U pitanju je službena suradnja između projektnog tima i javnog servisa, uspostavljena u svrhu razmjene materijala, znanja i dobrih praksi.

TEMA 1: Klimatske promjene i globalno zagrijavanje

Verzija A

Verzija B

Prva tema odnosi se na klimatske promjene, odnosno fenomen globalnog zagrijavanja, koji predstavlja jedan od najvećih izazova suvremenog doba. Izrađene su dvije verzije priloga kako bi se istražilo na koji način se mladoj publici ova složena tematika može približiti na razumljiv način.

U verziji A, pristup se temi odvija kroz novinarsku naraciju koja je upotpunjena vizualnim elementima poput animacija i infografika. Ovi vizualni elementi detaljnije objašnjenjavaju složene procesa te daju kontekst. Animacije i infografike služe kao vizualna podrška naraciji, omogućavajući gledateljima da lakše razumiju i vizualiziraju koncepte koji se mogu činiti apstraktni kada su izloženi isključivo kroz tekst.

Verzija B donosi drugačiji pristup; ovdje novinar ne samo da narativno vodi kroz temu, već se i pojavljuje u kadru kao akter i nositelj priče. Ovaj pristup humanizira priču, omogućavajući gledateljima da se lakše povežu s temom kroz osobnu prisutnost i angažman novinara. Novinar u ovom formatu djeluje kao medijator između složenih znanstvenih informacija i publike, koristeći demonstracije i terensko izvještavanje kako bi ilustrirao kako klimatske promjene utječu na različite aspekte društva i okoliša.

TEMA 2: Podizanje razine mora

Verzija A

Verzija B

Podizanje razine mora veliki je problem koji pogađa ne samo Hrvatsku, već cijeli svijet. Tema je visoko relevantna, naročito za Istru, Primorje i Dalmaciju, a o njoj u hrvatskim medijima uglavnom slušamo isti diskurs – da je to veliki problem i da je situacija skoro pa beznadna.

Zato smo odlučili napraviti prvu verziju priloga koja se tradicionalno fokusira na ovaj problem i njegove vjerojatne posljedice u bliskoj budućnosti.

Prilog sadrži kombinaciju novinarske naracije i izjava. Za ovu temu provedeni su originalni intervjui sa sugovornicima (izvanredna profesorica na splitskom PMF-u i istraživačica na Institutu za oceanografiju i ribarstvo), kao i snimljeni kadrovi na lokacijama. Vizualno, prilog se je fokusirao na kadrove poplava, nevremena i općenito hrvatske obale. Dodatno, korištene su snimke s plaćenog servisa. Trajanje priloga je 3 minute i 50 sekundi

Iako u tradicionalnoj verziji postoji element konteksta, on u ovom eksperimentu nije testiran kao inovativan element, budući da je prezentiran na tradicionalan način, i s obzirom da je fokus ovog eksperimenta bio na testiranju konstruktivnog izvještavanja.

U drugoj, inovativnoj verziji video priloga o podizanju razine mora, dodani su sljedeći inovativni elementi:

a)  konstruktivni pristup u predstavljanju teme, tj. problema: osim problema podizanja mora i njegovih uzroka, predstavljene su dosadašnje akcije koje su poduzete da se taj problem umanji ili spriječi, diskutirana su moguća rješenja te su predstavljeni mogući budući scenariji koji nisu dramatični kao u prvoj verziji priloga

b)  viša razina narativnosti uvođenjem jednog glavnog lika, Splićanke Lare koja je zabrinuta za ovaj problem i sama djeluje da bi se on smanjio, organizirajući akcije kojima se podiže svijest o podizanju razine mora – cilj je da se mlade publike mogu lakše kroz Laru povezati s temom. To podrazumijeva da je Lara predstavljena kako vizualno, tako i tekstualno.

I ova verzija priloga sadrži kombinaciju novinarske naracije i izjava. Za ovu temu koristili su se originalni intervjui sa dvije spomenute stručnjakinje, kao i s Larom koja je glavni lik priče. Vizualno, koriste se snimljeni kadrovi na lokacijama. Ova verzija priloga razlikuje se od prve verzije jer osim kadrova koji prikazuju problem, prilog sadrži i kadrove lijepih plaža i mora koja asociraju na nadu i optimizam. Dodatno, korištene su snimke s plaćenog servisa. Trajanje priloga je 4 minute i 4 sekunde. Visoka podudarnost u trajanju priloga bila je nužna zbog mogućnosti kvalitetnije usporedbe utjecaja dvaju video priloga na sudionike fokus skupina.

TEMA 3: Preizgrađenost naselja Blato

Verzija A

Verzija B

Ova tema problematizira prekomjernu izgradnju i nedostatak odgovarajuće infrastrukture u zagrebačkim gradskim četvrtima Blato i Lanište. Ovo je pitanje od široke društvene važnosti, koje nije ograničeno samo na Zagreb, već se javlja i u mnogim drugim urbanim sredinama diljem Hrvatske.

Verzija A priloga, koja je proizvedena od strane Hrvatske radiotelevizije (HRT) i emitirana unutar programa Regionalnog dnevnika Zagrebačke panorame, predstavlja klasičan primjer televizijskog izvještavanja. U ovom formatu, fokus je bio na prikupljanju i prezentaciji činjenica u vezi s trenutnom situacijom u spomenutim gradskim četvrtima, pritom se oslanjajući na tradicionalne metode novinarskog izvještavanja.

Na temelju ove početne verzije, istraživački tim je odlučio proširiti i produbiti priču za verziju B, koristeći dio originalnog sirovog materijala. U ovoj proširenoj verziji, veći naglasak stavljen je na osobne priče stanovnika Blata i Laništa, čime se teži humanizaciji problematike i prikazu njenog izravnog utjecaja na svakodnevni život ljudi. Smanjen je fokus na političke aspekte teme, kako bi se izbjeglo pojednostavljivanje problematike na političke polemike i omogućilo dublje razumijevanje stvarnih uzroka i posljedica prekomjerne urbanizacije.

Verzija B također uključuje vizualne elemente kao što su animirane karte i grafičke vizualizacije, koje služe kao sredstvo za bolje kontekstualiziranje prostora i vizualno pojašnjavanje ključnih informacija.

TEMA 4: Kompost i gradski vrtovi

Verzija A

Verzija B

Posljednja tema bavi se aktivnošću gradonačelnika Zagreba vezanu za podjelu komposta korisnicima gradskog vrta u Sopotu, događaj koji je izvorno prenesen u kratkom izvještaju Hrvatske radiotelevizije (HRT) emitiranom u sklopu Regionalnog dnevnika. Originalni prilog, koji traje manje od dvije minute, predstavlja primjer televizijskog izvještavanja o događajima, pružajući osnovne informacije o održanoj press konferenciji i aktivnostima povezanima s distribucijom komposta.

Za potrebe druge, proširene verzije priloga, istraživački tim je odlučio dodati dodatne snimke i intervjue kako bi obogatio narativ i pružio dublji uvid u tematiku. Osim što je dodan kontekst o procesu proizvodnje i distribucije komposta u Zagrebu, istraživački tim se fokusirao i na širi koncept gradskih vrtova, istražujući njihov značaj za lokalnu zajednicu te urbanu poljoprivredu.

U ovoj proširenoj verziji, novinarski pristup je bio direktniji i neformalniji, s naglaskom na razgovornom stilu i korištenju žargona koji nije uobičajen za tradicionalno televizijsko izvještavanje. Ovaj stilski odmak omogućio je izražavanje novinarskog stava i pružanje osobnijeg pogleda na temu, čime se gledateljima pruža uvid u subjektivniju perspektivu i angažman na temu.

Vizualna obrada priloga također je prilagođena kako bi se povećala atraktivnost; uvodni dio priloga dizajniran je da djeluje kao “udica”, privlačeći pažnju gledatelja dinamičnim sadržajem. Dodana je glazbena podloga na početku priloga, a korištenje grafičkih elemenata pojačalo je vizualni dojam i doprinijelo zadržavanju pažnje.

Ovim pristupom pokušao se stvoriti balans između novinarskog izričaja karakterističnog za televizijsko izvještavanje i stilskog izražavanja koje je više usklađeno s online platformama i društvenim mrežama. Cilj je bio pružiti sveobuhvatan i angažiran prikaz teme, povezujući informativni sadržaj s atraktivnom prezentacijom kako bi se tematika približila široj publici i potaknula na razmišljanje i djelovanje u kontekstu urbane poljoprivrede i ekološke svijesti.

Korištenje animiranih grafika

U svim eksperimentalnim verzijama priloga gdje su korištene animirane grafike i vizualizacije, zapaženo je da su upravo ti segmenti ostavili snažan dojam na publiku. Gledatelji su gotovo univerzalno istaknuli kako su im vizualni elementi pomogli u boljem razumijevanju novinarskog izvještavanja i kontekstualizaciji prezentiranih informacija. Animacije i grafike su bile isticane kao dio priloga koji im je najbolje pomogao razumijeti složene ili manje jasne podatake i koncepte.

Za mladu publiku, koja je često u potrazi za brzim i efektivnim načinima prikupljanja informacija, animirane grafike služe kao svojevrstan most koji povezuje potrebu za brzinom i dubinom sadržaja, čineći izvještavanje relevantnijim i pristupačnijim. Osim toga, korištenje grafika u izvještavanju odgovara na promijenjene medijske navike mladih, koji su naviknuti na interaktivne i multimedijske sadržaje dostupne na internetu i društvenim mrežama. Integracijom atraktivnih vizualnih elemenata, novinarski prilozi mogu potaknuti veću angažiranost i interakciju s mladom publikom.

Visoka razina narativnosti u izvještavanju

Narativnost je vrlo važan faktor preko kojeg se mlade publike povezuju s temom. Iako ih teme klimatskih promjena, okoliša i preizgrađenosti nisu ispočetka naročito zanimale, primijetili smo u testiranju sadržaja u fokus skupinama da ljudi, naročito obični građani koji imaju neko osobno iskustvo teme, su često oni s kojima se mladi najlakše povezuju i koje pamte. Također, visoka narativnost u smislu oblikovanja sugovornika u glavne likove u priči nameće se kao vrlo uspješna narativna tehnika kojom se pobuđuje interes za neku temu, ali i njeno lakše razumijevanje.

Glavni likovi nose priču

U Eksperimentu 2, inovativna verzija priloga imala je snažno izražen narativni element studentice Lare koja je zabrinuta za svoj grad Split i njegovu budućnost, ali koja čini što može da bi pridonijela u osvještavanju o problemu podizanja razine mora te njegovom rješavanju.

Mnogi članovi fokus skupina izrazili su zadovoljstvo što je u izvještavanje o ovakvoj temi uključena perspektiva mlade osobe s kojom se mogu lakše poistovjetiti. Larina emocionalna vezanost za njen rodni Split, u mnogim je mladima u fokus skupinama pobudila osjećaj suosjećanja te razumijevanja veličine problema o kojem se izvještava.

Važno je istaknuti dodatnu lekciju koju smo usvojili u eksperimentu 2 – mladim publikama jako je važna prirodnost i uvjerljivost glavnih likova u video prilozima. U tom smislu, neki članovi fokus skupina su komentirali da im se čini kao da je Lari neugodno i da nije sigurna u to što govori, čime su pokazali da vrlo kritički promišljaju i procjenjuju osobe koje su im predstavljene – naročito ako su im generacijski bliske. Manji broj članova skupina izrazio je čak i nezadovoljstvo Larom, najviše u kontekstu nedovoljne autentičnosti namjera koje je Lara izrazila u video prilogu. Naime, u prilogu je objašnjeno da se Lara angažira u različitim inicijativama, no neki članovi su komentirali da se to uopće ne vidi u prilogu. U tom smislu, vizualni prikaz radnji koje potvrđuju akcije glavnoga lika koje su predstavljene samo tekstualno, nužan je kako bi se gledatelji uspješnije povezali s tim likom.

Glavni cilj te povezanosti ili identifikacije s glavnim likom, koji je bio glavni cilj uključivanja ovog inovativnog elementa, jest veći interes i razumijevanje teme. Stoga, ako lik nije uvjerljiv i vizualno predstavljen da ono što govori odgovara onome što čini, to može biti prepreka u razvoju interesa za temu, a rjeđe i za njeno razumijevanje.

Iskustva običnih građana

Također, čak i kada nisu glavni likovi, obični građani i njihova iskustva vrlo se cijene među mladom publikom. U fokus skupinama, mladi su naročito isticali pojavljivanje građana s različitim iskustvima, nekad i neovisno o njihovoj dobi. U tom smislu, sugovornici ne moraju biti generacijski bliski mladim gledateljima, da bi se mogli s njima povezati. Primjerice, u Eksperimentu 4, mnogi sudionici fokus skupina su istaknuli inovativnu verziju u kojoj je bilo više građana koji koriste kompost Grada Zagreba, poput gospodina koji je čekao na Jakuševcu u redu za kompost. Također, u Eksperimentu 3, druga verzija uključila je više svakodnevnih situacija u kojima je kvaliteta života stanovnika narušena zbog prekomjerne gradnje. Tako su sudionici zapamtili djecu koja se moraju igrati na cesti, kao i sugovornike koji su to tematizirali i opisivali svoja osobna, obiteljska iskustva tog problema.

U tom smislu, mnogi sudionici izražavali su blagu averziju prema sugovornicima koji su tzv. “talking heads”. Dva su razloga koja smo identificirali u diskusijama. Prvo, njihova objašnjenja često su im nejasna i komplicirana. Posljedično se teže povezuju s temom. Drugo, sudionici povezuju to s “tradicionalnim” načinom prezentiranja koji je dosadan i nije u skladu s vizualnom prezentacijom koju preferiraju, naročito na društvenim mrežama.

Novinar kao akter

U Eksperimentu 1 testirali smo kako mladi doživljavaju novinara kada postaje uočljiviji akter priče. To smo činili kroz vizualno pojavljivanje novinarke u prilogu, kreiranje situacija u kojima nešto pokazuje publici, kao i korištenje stand upovima u kojima joj se direktno obraća. Sudionici fokus skupina imali su dvojak odnos prema tome.

S jedne strane, neki sudionici su doživjeli taj inovativni element vrlo afirmativno jer im je novinarka generacijski bliska. Također, svidjelo im se što im nešto konkretno pokazuje i objašnjava te što se pojavljuje u kadrovima u intervjuima sa sugovornicima, čime pokazuje da je bila na terenu.

S druge strane, nekima se upravo njena mladost nije svidjela jer nisu bili sigurni da ona može biti dovoljni autoritet za temu podizanja temperatura i njenih negativnih posljedica na grad i građane. Također, neki su isticali da im pojavljivanje novinara odvlači pozornost u neželjenim smjerovima – primjerice, razmišljanje o izgledu i govoru tijela.

Neposrednost u novinarskoj naraciji

Osim kao akter, novinar se u video prilogu može pozicionirati i kao aktivniji donositelj priče. Zato smo u Eksperimentu 4 testirali korištenje neposrednijeg i razgovornijeg stila u novinarskoj naraciji. Ona je imala dominantno pozitivan učinak na sudionike fokus skupina te je ocijenjena kao nešto što je dalo poseban doprinos izvještavanju o temi koja im nije bila zanimljiva nakon što su odgledali prvu verziju priče. Također dojma su da takav pristup u izvještavanju ne bi bio prikladan za svaku temu, tj „hard news“ jer bi unosio stav novinara i točnosti informacije ne bi bila na prvom mjestu za koju smatraju da ipak treba biti glavna odlika novinarskog izvještavanja.

Konstruktivni pristup u izvještavanju

U Eksperimentu 2 testirali smo kako mladi reagiraju na pomicanje fokusa s problema na moguća rješenja i prilike za pozitivne promjene. Zanimljivo je bilo u skupinama u kojima smo sudionicima prvo pokazali tradicionalnu verziju koja se fokusira na problem podizanja razine mora i njegove vjerojatne negativne posljedice. Naime, mnogi su spontano izrazili želju da bi željeli čuti i nešto o mogućim odgovorima na taj problem i što se može učiniti. No, to ne znači da im nije bilo važno predstavljanje problema, tj. da su ga željeli zanemariti.

Emocije i želja za akcijom

Cilj konstruktivnog novinarstva jest izvještavati točno, ali izvijestiti i o onim informacijama koje mediji često ne uključuju jer se tradicionalno koncentriraju na ono što ne valja. To uključuje informacije o mogućim rješenjima, napretku, idejama koje bi mogle polučiti pozitivne rezultate i drugim pokušajima u društvu da se neki problem umanji ili riješi. Prema konstruktivnom novinarstvu, te informacije bi trebale probuditi u publici i emocije koje su pozitivne i koje bi, idealno, bile poticaj za njihovo osobno pozitivno djelovanje u društvu.

U Eksperimentu 4, nakon gledanja tradicionalne verzije video priloga, prije početka diskusije mladi sudionici upitani su kako se osjećaju. Isto je učinjeno nakon gledanja inovativne (konstruktivne) verzije video priloga. Rezultati su pokazali vrlo jasnu razliku u kvaliteti emocija koje su izrazili sudionici.

Nakon gledanja tradicionalne verzije priloga čiji je fokus bio na problemu, emocije koje su sudionici dominantno izražavali jesu: nemoć, depresija, tuga, ljutnja, bijes, šok, iznenađenje. I u diskusiji se je nastavljao puno izraženiji osjećaj nemoći u vezi problema i njegovih posljedica u budućnosti. Sudionici su uočili relevantnost tog problema za Hrvatsku, mnogi su rekli da su nešto i naučili iz video priloga te da im je bio vrlo uvjerljiv, no u rijetkima je pobudio osjećaj da se angažiraju oko rješavanja problema i da identificiraju svoju moguću osobnu ulogu u vezi ove teme. No, sudionici u nekim fokus skupinama negativne emocije identificirali su upravo kao poticaj na

akciju i potragu za onima koji bi taj problem mogli riješiti. U tom smislu, izvještavanje samo u problemu većinski dovodi do osjećaja nemoći kod publike, no postoje oni koji tvrde da takav način izvještavanja na njih djeluje motivirajuće. Također, neki sudionici fokus skupina ocijenili su ovu verziju priloga vrlo moćnom upravo zbog negativnog emocionalnog efekta. U tom smislu, negativne emocije često su bile identificirane kao jači pokretač diskusije nego one pozitivne.

S druge strane, nakon gledanja konstruktivne verzije priloga, najčešće zabilježene emocije sudionika bile su: optimizam, nada, zainteresiranost, smirenost, inspiracija, entuzijazam, motiviranost. Važno je naglasiti da su sudionici i nakon konstruktivne verzije izražavali i neke negativne emocije, što nije neobično jer je i u konstruktivnoj verziji jedan dio priče posvećen upravo problemu podizanja razine mora. U sveukupnosti, sudionici su dominantno izražavali zadovoljstvo zbog prisutnosti informacija koje se ne odnose samo na problem, kao i oprezni optimizam u vezi teme. No, u kontekstu želje za akcijom, konstruktivno izvještavanje može imati kontraefekt. Naime, izvještavanje o rješenjima i ljudima koji nešto čine da se taj problem umanji, stvorili su u mnogim sudionicima dojam da se već dovoljno čini i da njihov angažman nije potreban. Iako je u prilogu naglašeno da je potrebno još mnogo da bi se vidjeli pravi pomaci, spomen rješenja već je bio dovoljan mnogim sudionicima da smatraju da je time problem riješen. Identificirali smo to kao vrlo osjetljivo područje u konstruktivnom novinarstvu, naročito u video prilozima koji će u prosjeku obuhvatiti manje informacije nego, recimo, jedan novinarski članak. U tom smislu, presudna je uloga novinara i način na koji će strukturirati tekst i objasniti kontekst. Također, važno je istaknuti želju mladih publika da se izvještava o problemu, tj.da se on ne zaobilazi. U tom smislu, konstruktivno novinarstvo je korisna novinarska praksa koja može spojiti želju hrvatskih mladih za jednostavno i direktno predstavljanje problema, ali i za uključivanjem drugih informacija koje pokazuju i drugu, djelatnu perspektivu.

Zaključci

Proizvodnja eksperimentalnih sadržaja i njihovo testiranje u fokus skupinama s mladima u Hrvatskoj u sklopu ovog projekta, prvi je i jedinstveni pokušaj da se direktno definiraju nove forme i elementi koji bi mogli donijeti veću gledanost redakcijama koje proizvode video i televizijski sadržaj. Važnije, proizvodnja ovakvih formi koje su privlačnije mladoj publici, može biti jedan od načina kojima mediji grade odnos povjerenja s ovom nedovoljno istraženom i pretežno nepoznatom skupinom. Svih osam inovativnih elemenata koje smo testirali u ovim eksperimentima, pokazuju pretežito pozitivne efekte i dobre reakcije kod mladih publika. U prijevodu, inovativne prakse koje smo identificirali u naprednim redakcijama i laboratorijima u inozemstvu, djelotvorne su i u kontekstu približavanja hrvatskoj mladoj publici.

Naravno, važno je istaknuti slojevitost i kontekst u korištenju svakog od inovativnih elemenata, kao i specifičnost njihovog korištenja u određenoj temi, i kombinacije tih elemenata u različitim pričama. Njihova efektivnost ne može se, barem u fokus skupinama, matematički mjeriti; no u ovome istraživanju dobili smo detaljne i duboke uvide u nijanse u preferencijama i dojmovima mladih publika. Zaključujemo da je, barem u kontekstu video sadržaja, nužno modernizirati se u načinu prezentacije tema – ne samo kad je u pitanju njihova vizualna prezentacija, već i narativne tehnike pripovijedanja, i netradicionalne perspektive o čemu je vrijedno izvijestiti publiku.

Svjesnost o testiranim inovativnim elementima i mogućnostima njihovih kombiniranja i testiranja među mladim publikama koje određena redakcija želi privući, nezaobilazan je sljedeći korak za sve redakcije koje žele ostati relevantne i, važnije, koje žele da im mladi u Hrvatskoj vjeruju.