OČUVANJE BIORAZNOLIKOSTI - PČELARSTVO
Priča o važnosti pčela poznata je svima još od prvih sati prirode i društva u osnovnoj školi. Najvažniji insekt za održavanje bioraznolikosti i prehrambenog lanca polako nestaje sa lica zemlje iz puno razloga. Globalni pokreti poput #SaveTheBees puno zuje, ali malo meda daju po pitanju konstruktivnih rješenja za spas pčela. Naša misija je predstaviti Vam njihovu važnost, te predložiti lokalne solucije koje bi imale globalan učinak.
Može li Zagreb postati metropola meda poput ostalih većih gradova Europe? Pitanje urbanog pčelarstva, odnosno pčela u uskom središtu grada možda zvuči strašno – no korist od pčela na tim lokacijama može uvelike preći gabarite same bioraznolikosti.
Dezorijentiranost, demencija, konačno i smrt, glavne su posljedice poremećaja kolapsa kolonija. Dok stručnjaci i pčelari debatiraju oko ove pčelinje pošasti, javnost ostaje slabo informirana. Što provjereno možemo reći o poremećaju kolapsa kolonija i koliko on pogađa hrvatske pčelare?
U pčelinjim zajednicama postoji napredna i skladna podjela rada pčela. Međutim, na taj rad negativno utječu različite stresne situacije. Postavlja se pitanje: Kako različite klimatske promjene utječu na pčele i njihove paše u Slavoniji, Dalmaciji te na ostalim područjima u Hrvatskoj? Duga razdoblja suše, proljetni mrazovi i snijeg, te ostali klimatski ekstremiteti narušavaju zdravlje i učinkovitost pčelinjih zajednica što se na koncu, negativno odražava i na količine dobivenog meda u jednoj sezoni.
Naše pčelice, kao i nas same, uz klimatske promjene pogađaju i sve veće prirodne katastrofe. Kako su se pčelice na Baniji preživjele strašan potres i koliko je na njih utjecala pandemija korona virusa? Tko je sve pomogao i koliko su donacija do sada skupili? Saznajte kroz naše priče od najboljih pčelara na području Sisačko-moslavačke županije i šire.
PROIZVODNJA MEDA U HRVATSKOJ
Trenutno na području cijele Hrvatske djeluje 8 937 registriranih pčelara, a najviše ih ima na području Splitsko-dalmatinske županije, njih čak 947. Iako ova županija prednjači u broju pčelara, Sisačko-moslavačka županija je ta koja ima najveći broj košnica pa se procjenjuje da se upravo u toj županiji godišnje proizvedu najveće količine meda. Pčelarstvo je kao grana poljoprivrede prisutno u svim županijama Hrvatske, ali kako na pčele i proizvodnju meda utječu specifičnosti pojedinih područja? Pet pčelara iz pet različitih županija govore o svojim iskustvima.
POŽEŠKO - SLAVONSKA ŽUPANIJA
OBITELJ STOJAČIĆ
U Požeško-slavonskoj županiji, smještenoj u Slavoniji koja je poznata po širokim i plodnim ravnicama, pčelarstvom se bavi obitelj Stojačić.
Pa koje su pčelinje paše moguće na ovom prostoru?
Pčelar Dragan Stojačić odgovara:
Kod nas u Slavoniji ima mnogo usjeva pa su moguće i razne paše. Divlja trešnja je jedna od najznačajnijih paša, a važno nam je i sve ostalo voće koje cvjeta poput jabuke, kruške, šljive,… Onda ratari siju uljanu repicu koja isto dobro zamedi i na njoj se pčele prilično dobro razviju. U tom periodu zapravo pripremamo pčele za glavnu pašu – bagrem.
Obitelj Stojačić su seleći pčelari, što znači da košnice prikolicom sele na različita područja i tako imaju veći izbor pčelinjih paša nego stacionirani pčelari koji su vezani uz biljne vrste samo jednog područja.
U ovom poslu treba biti jako fleksibilan: Mi smo seleći pčelari, imamo sve na prikolicama i ako ovdje nešto nema, a na drugom mjestu ima, mi smo u toku večeri na drugom mjestu, preselimo se. Odjurimo gdje smatramo da je bolje, kaže Stojačić.
Prvo sele na područja oko Save zbog biljke amorfe koja cvate istovremeno kad i bagrem: To je invazivna biljka koja je došla iz Sjeverne Amerike. Med od amorfe je sličan medu od bagrema, ali je malo više crvenkaste boje. Amorfa i bagrem su specifični po tome što dugo ne kristaliziraju, objašnjava Stojačić. Zanimljivo je i spomenuti kako ova biljka „muči“ šumare i oni je smatraju korovom, dok je pčelari jako cijene i od nje prave kvalitetan med.
Budući da u Požeško-slavonskoj županiji baš i nema kestena, također se po završetku bagremove paše Stojačići nastoje prebaciti na Baniju, u područje oko Kostajnice i Dvora gdje su velike šume kestena. Nakon toga se vraćaju u Slavoniju u područje oko grada Đakova gdje ima mnogo suncokreta.
Ova obitelj ima oko 80 pčelinjih društava, a u prosjeku po košnici dobiju oko 30 kilograma meda. Ali ako je sezona bila iznimno uspješna onda mogu dobiti i do 50 kilograma meda.
ISTARSKA ŽUPANIJA
OBITELJ ŽIKOVIĆ
U Istri je klima drugačija nego na kontinentu: ima manje vlage, više vjetra i veće su suše. U konačnici, to utječe i na proizvodnju meda.
U Istri dobijemo malo manju količinu meda nego što ju dobiju pčelari u kontinentalnom dijelu. Naš je med malo gušći u odnosu na kontinentalni, ali kvaliteta je više-manje ista. Jedina razlika je u izgledu,
kaže pčelar Onelio Žiković koji se bavi proizvodnjom bagremovog meda.
Osim bagrema, pčele na jesen oprašuju i bršljan. Žiković, stacionirani pčelar, sa svojih pedesetak košnica godišnje vrca do 20 kilograma meda po košnici. Ali, kaže da tu nema pravila, količine dobivenog meda variraju od godine do godine. Ponekad uopće i ne dobije med za vlastite potrebe.
A s obzirom na klimu, može li se procijeniti odgovara li pčelinjim zajednicama više život u Istri ili na kontinentu?
Svaka se pčela prilagodi svom podneblju. Bitno je da se što više oko njih radi i da se brine za njih, prati njihov razvoj: Onda je njima dobro i tu i tamo. Ne može se reći da je njima bolje u Dalmaciji ili Istri ili u Zagrebu. Ako se pčelari brinu o njima, one opstaju, ako ne onda ne opstaju, objašnjava Žiković.
SPLITSKO - DALMATINSKA ŽUPANIJA
OBITELJ ROGULJIĆ
Imate li meda od kadulje?
Ovo je pitanje koje splitskom pčelaru Ivi Roguljiću postavi gotovo svaka mušterija. Inače, kako je u kontinentalnom dijelu Hrvatske najpoznatija bagremova paša, tako je u području mediteranske klime najpoznatija paša kadulje.
Obitelj Roguljić seli svoje košnice na mnogo različitih lokacija kako bi mogli vrcati različite vrste meda. Samo neke od lokacija su Vis, Čiovo i Šolta, Kućine, Sinj, Klapavice, Mazin… Kako bi si olakšali posao prilikom seljena na različita područja, koriste pčelarsku elektronsku vagu.
U zadnje je vrijeme moderno imati nekoliko elektronskih vaga koje onda rasporedimo po terenu i tamo gdje se pokaže da je lokacija pogodna, tamo prebacimo svoje košnice,
kaže Roguljić. Pčelarska vaga bilježi različite podatke: unos meda u košnici, padaline, vlažnost zraka, brzinu vjetra i temperaturu legla. Potom vaga putem sms poruke šalje prikupljene podatke pčelaru. Na taj se način smanjuju i troškovi jer nema potrebe za čestim obilascima pčela na velikim udaljenostima.
Iako pčela ima na svim područjima u Hrvatskoj, kakva su neobična iskustva doživjeli pčelari na područjima mediteranske klime?
Roguljić priča o svom iskustvu:
Zimujem već par godina na otoku Šolti gdje se jednom ili dvaput u deset godina dogodi da ružmarin cvate cile zime. Za vrijeme sunčanih i lijepih dana, kada je temperatura oko 13-14 stupnjeva, procvali ružmarin privlači pčele i one napuštaju košnicu. Te se pčele više ne vraćaju. Košnice izgube dosta na brojnosti pčela i to zna kasnije biti problem kada dođe smjena generacija.
Loše pčelarske sezone ne zaobilaze niti ovo područje. Kako kaže Roguljić: Zadnjih se godina nismo baš osladili medom. Tako su prošle godine dobili oko 300-400 kila meda, dok je godinu ranije ta količina bila znatno veća, oko jednu tonu.
Na ovom području mediteranske klime najpoznatije vrste meda su: kaduljin, dračin, lavandin, ružmarinov, cvjetni (livadni) te vrijeskov med.
MEĐIMURSKA ŽUPANIJA
OBITELJ TRUPKOVIĆ
S kojim se izazovima suočavaju pčelari u najsjevernijoj hrvatskoj županiji?
Pčelar Željko Trupković odgovara:
Međimurje je županija koja u svom sastavu u postotku ima najmanje šuma, a najviše obradivoga zemljišta. To je dosta napredni agrarni kraj i možemo reći da ima premalo paše za pčele, a pčelara k’o u priči.
Prva pčelinja paša u Međimurju je proljetna paša, potom uljane repice i onda slijedi glavna: bagremova paša. Međutim, kao i u većini drugih područja u Hrvatskoj, bagremova paša zadnjih sezona podbacuje:
Bagrem je prošle godine nastradao zbog mraza. Ipak, dao je malo meda i pčelaru, u prosjeku 5 kilograma po košnici. Međutim, normalno bi bilo da pčelaru da 15 kilograma po košnici. I ove je godine bagrem smrznuo pa neće dati meda ni pčelama ni pčelaru, kaže Trupković.
Trupkovići su seleći pčelari. Međutim podbacile su i paša lipe u okolici Virovitice kao i kestenova paša u okolici Gline. Imali su nešto više sreće sa suncokretovom pašom u Baranji koja je po košnici dala 5-10 kilograma meda.
Žalosno je to da su u zadnje vrijeme sve godine bile loše. Prošle godine smo imali 120 košnica i vrcali smo negdje oko 1800 kilograma meda. Za tu količinu košnica, to je premalo, dodaje Trupković.
Zadnje su pčelarske sezone bile loše za sve pčelare, a Trupković smatra da ni ova godina neće biti ništa bolja.
LIČKO - SENJSKA ŽUPANIJA
OBITELJ ŠPOLJARIĆ
Koje se vrste meda mogu vrcati u Lici, području na kojem se prostiru ogromne šume, pašnjaci, stijene te mnogobrojne podzemne vode?
Kako kaže pčelar Matej Špoljarić, najčešća vrsta meda u Lici je livadni med:
Glavna paša u Lici je livada. Za razliku od bagremove paše, koja traje svega 15 dana, livadna paša traje cijelo ljeto. Ova vrsta meda je miješani med nastao od raznog livadnog cvijeća.
Za razliku od cvjetnog (poliflornog) meda, sortni (monoflorni) med je onaj koji ima miris i okus svojstven nekoj medonosnoj biljci (kesten, bagrem, kadulja…). Što se tiče proizvodnje sortiranih medova u Lici, mogu se dobiti med od bjelogorične medljike i med od crnogorične medljike.
A na pitanje kako pčele prezimljavaju u ovom hladnom području, Špoljarić odgovara:
Ako ste se orijentirali na selidbu pčela od jedne do druge paše, onda je najbolje, ako imate uvjete i mogućnosti, odvesti pčele na prezimljavanje u Dalmaciju. Tamo prije počne toplije vrijeme, pčela se prije razvije i kada dođe vrijeme da ju vozite na bagremovu pašu, pčela će biti spremna. Međutim, ako ćete biti stacionirani pčelar i pčelariti samo u Lici, onda nemate potrebe voziti pčele u Dalmaciju. Pčele će se razviti dovoljno brzo i u Lici i bit će spremne za livadnu pašu.