Vode

Na karti su prikazani izvori voda koji pune nama najpoznatije trgovačke proizvode – Janu, Jamnicu, Kalu, Studenu i Cetinu. No, postoji još nekoliko priznatih izvora pitke i mineralne vode koje imaju podrijetlo u Hrvatskoj.

Prema podacima Ministarstva poljoprivrede, objavljenim u Narodnim novinama, tu se još pribraja i izvor pitke vode u naselju Kosorama, u blizini Vrlike i izvor se koristi za vodu Aqua Sanu. Zatim, u mjestu Ličko Lešće nalazi se izvor kojim se puni Goda, a u mjestu Krupa nalazi se istoimeni izvor te se puni trgovački proizvod Santa. Posljednji prirodni izvor pitke vode nalazi se u mjestu Gruda, u blizini Konavla koji puni vodu Viva.

Što se tiče prirodnih mineralnih izvora, osim onih navedenih na karti, imamo još tri. U Apatovcu prikazanom na karti, izvire i mineralna voda kojom se proizvodi Kalnička, a u Lipiku, također vidljivom na mapi, uz izvor pitke vode, nalaze se još dva izvora mineralne vode kojima se pune Lipički studenac i Lipički studenac Grofova vrela.

Časopis Gradjevinar navodi kako su osnova javne vodoopskrbe u Hrvatskoj podzemne vode koje osiguravaju 90% gradova i naselja, a čine tek 12% ukupne količine vode u cijeloj državi. Osim toga, Eurostat je 2019. godine proveo istraživanje o zalihama pitke vode u državama Europske Unije te se pokazalo da ih Hrvatska ima najviše – 27.330 m3 po stanovniku. Zanimljiv je i podatak da godišnje raspolažemo s 26 milijardi kubika vode, a potrošimo tek oko jedne milijarde, prema portalu Privredni.hr.

Iako je Hrvatska bogata zalihama vode i u bliskoj budućnosti ne bi trebali imati problema s nedostatkom pitke vode, bitno je da očuvamo naše vode i njihovu kakvoću uvođenjem jednostavnih rutina u naš svakodnevni život poput zatvaranja vode na slavini i iskorištavanja punog kapaciteta perilica posuđa i rublja. 

Klimatske promjene velika su prijetnja Jadranskom moru, a posljedice su već uočljive. Neki stanovnici podmorja ugroženi su zbog raznih bolesti, a onečišćenja uzrokovana ljudskom nebrigom samo otežavaju već rizično stanje. Istraživanja ukazuju na nekoliko najvećih prijetnji za morski okoliš Jadranskog mora, uzrokovanih klimatskim promjenama.

Prva tema koja nas je zainteresirala, povezana s vodama, bilo je ispitivanje kakvoće mora i koliko je naše more zapravo čisto. Nakon nekoliko dana pretraživanja gdje otputovati konačno smo pronašli odredište koje nam najviše odgovara. Odlučili smo se otići u Split zato što se tamo nalazi najpoznatiji Institut za oceanografiju i ribarstvo na Jadranu, pa smo shvatili kako bi tamo mogli dobiti informacije koje su nam potrebne. Običan dan u Laboratoriju za mikrobiologiju u Splitu, za doktora Slavena Jozića započeo je drugačije. Umjesto brzog odlaska po uzorak mora do obližnje plaze, ovoga puta pridružili smo mu se nakon četverosatne vožnje autocestom A1 kako bi nam pokazao proces ispitivanja kakvoće mora. Objasnio nam je kako se more na određenoj plaži može svrstati u jednu od četiri sljedeće kategorije: izvrstan, dobar, kategorija zadovoljava i kategorija nezadovoljava. Ocjene se određuju na temelju kriterija definiranih Uredbom o kakvoći mora za kupanje  i direktivom Europske Unije o upravljanju kakvoćom vode za kupanje.

Kako smo doznali s Instituta za oceanografiju i ribarstvo u Splitu, ovakav proces uzorkovanja provodi se od svibnja do listopada u vrijeme sezone kupanja te se naziva monitoring. Uzorkuje se dva puta mjesečno, dakle svakih 15 dana što na kraju sezone daje oko 10 uzoraka svake plaže koje onda tvore godišnju ocjenu. Institucije zadužene za provođenje ovih ispitivanja su Zavodi za javno zdravstvo svih županija, a Institut, poput ovoga u Splitu, su neka vrsta pomoći Zavodima te svoja uzorkovanja provode isključivo u znanstvene svrhe. Razlog zbog kojeg se provode ovakva ispitivanja su zaštita zdravlja kupača i okoliša. Nakon što smo uzorak uzeli sa plaže Bele, otišli smo u Laboratorij za mikrobiologiju gdje smo saznali kako se on analizira i kakvi se sve organizmi mogu pronaći u moru.

Sigurno ste barem jednom u životu naišli na plažu koja izgleda onečišćeno, ali zapravo je bitna kvaliteta mora, a ne ono što vidimo golim okom. Možemo se pohvaliti kako se Hrvatska ističe kao jedna od najboljih zemalja po kvaliteti i čistoći mora za kupanje u Europskoj Uniji. Prema najnovijim podacima Europske agencije za okoliš, od 1. lipnja 2021. godine, imamo 95,6% plaža ocijenjenih izvrsnom ocjenom te se takvom brojkom čvrsto držimo na četvrtom, petom mjestu na ljestvici. Sada se već radi o nekakvom kontinuitetu i prepoznati smo po tome što je stvarno respektabilno, tvrdi Slaven Jozić, znanstvenik na Institutu za oceanografiju i ribarstvo u Splitu. Međutim, takvi podaci građanima većinom ostaju nepoznati ili oni ne istražuju dovoljno. Što o čistoći našeg mora misle stanovnici Splita, pogledajte u videu u nastavku.

Možda jesmo uvijek visoko pozicionirani na ljestvici država s najčišćim morem, ali nisu ni nama povremena onečišćenja strana. Prema onome što smo saznali na Institutu glavni izvori onečišćenja su otpadne vode, štetne tvari iz industrije i sami ljudski nemar. Dakle, većinski se radi o zagađenju koje dolazi s kopna u more putem rijeka, kanalizacijskih ispusta te zbog bacanja komunalnog i tehnološkog otpada. Kada se otkriju uzročnici kontaminacije, more se smatra zagađenim, a onečišćenje mora je opasno zbog mnogih zdravstvenih problema koje može izazvati. Zato je vrlo bitno da se ispitivanja kakvoće mora redovito provode.

Sljedeći dan u Splitu iskoristili smo za ponovni odlazak na Institut, ali ovaj put kako bi porazgovarali s voditeljem Laboratorija za mikrobiologiju, Mladenom Šolićem. On nam je objasnio kako Hrvatska ima ovakve izvrsne rezultate upravo zbog odličnog sustava monitoringa koji je vrlo dobro organiziran i zbog toga što se posao kvalitetno odrađuje jer su svi dobro obučeni za ono čime se bave. Iako su podaci o čistoći naših plaža mnogima nepoznati i mislimo kako takvim podacima ne možemo pristupiti, Institut za oceanografiju i ribarstvo u Splitu ima aplikaciju dostupnu svima gdje se redovito ažuriraju podaci o svim javnim plažama u Hrvatskoj, a dr. Šolić nam ju je pobliže objasnio u videu u nastavku i odgovorio na nekoliko naših pitanja.

Nakon dva lijepa dana provedena na jugu shvatili smo da  je naše more u puno boljem stanju nego što mnogi misle. No, ne smijemo olako shvatiti važnost održavanja čistoće mora ako želimo nastaviti ostvarivati značajne rezultate. Isto tako vrlo je bitna činjenica da institucije odgovorne za ispitivanje kakvoće mora rade kvalitetan posao što smo potvrdili informacijama koje smo dobili na Institutu. Nova sezona kupanja je započela, a mi se možemo kupati na bilo kojoj plaži u Hrvatskoj koja nam padne na pamet i sada veliki dio odgovornosti pada na nas i na nadležne institucije da ovakvo čisto more i zadržimo.

Hrvatske plaže veoma su vrijedan resurs, ne samo društveno-gospodarski, već predstavljaju poseban ekosustav koji obiluje raznolikim biljnim i životinjskim vrstama. Međutim, zaštita jadranskog obalnog pojasa često nije odgovarajuće obrađena u prostornim planovima, a još se manje adekvatno i dosljedno provodi.

Nekontrolirana izgradnja obala često se obavlja vrlo nestručno, uz primjetno mijenjanje prirodnog izgleda obale. Prirodni žali su uglavnom rijetki, odnosno čine mali dio obale. S druge strane, česta su okosnica turističke ponude obalnih naselja kao najprivlačnije lokacije za kupanje. Zbog toga je posljednjih godina primjetan trend nasipavanja plaža radi izgradnje novih ili proširenja postojećih žala.

Rezultat je ponekad suprotan: Neplanirano nasipavanje plaža dovodi do toga da je veći dio obale umjetan, a ne prirodan. Takvo neplanirano gospodarenje dovodi do sedimentacije koja trajno guši morsku floru i faunu. Udruga Sunce iz Splita kao jedna od vodećih organizacija za zaštitu prirode i okoliša u Hrvatskoj, zabilježila je više slučajeva devastacije obale, a jedna od njih je i od Nike Ćitipović iz mjesta Slatine na otoku Čiovu gdje se upravo provoditi nadohrana plaža.