MEDVEDNICA
Sječa šume na Medvednici
Medvednica je jedan od 12 parkova prirode u Hrvatskoj. Hrvatske šume d.o.o. upravljaju šumskim područjima cijele Hrvatske na temelju 10-ogodišnjih šumogospodarskih planova.
Na Medvednici nedostaje 330 000 metara kubičnih drveća u odnosu na broj koji je predstavljen 2018. godine, kada je istekao desetogodišnji plan.
Stabla se sijeku za prodaju drvne mase u inozemstvo. Kubik drva u Hrvatskoj 2018. godine vrijedio je 40-ak centi, a kada prijeđe granicu može vrijediti i preko 100 eura.
Na Medvednici je bespravno posječeno drveća u vrijednosti 14 milijuna kuna. Hrvatske šume d.o.o. za veliki manjak drvne mase (60 000 kubika) krive oluje Teodor i Rea, međutim oluje nisu zahvatile sjevernu stranu Medvednice, ali rupe u šumi svejedno postoje.
Kazne za bespravnu sječu šuma, temeljem Zakona o šumama za pravnu osobu iznose 30 000 – 100 000 kuna, a za fizičku osobu 7 000 – 15 000 kuna.
Priroda se sama obnavlja pa tako mlado drveće nakon nekoliko godina prekrije zemlju, ali u usporedbi sa stoljetnim stablima visokim i preko 40 metara, ona izgledaju kao nisko raslinje.
Iz grada se ove zime prvi puta ikada mogla vidjeti cesta i auti na Medvednici, zbog nedostatka šumskog pokrova.
Šuma se, rušenjem starih stabala, može pomlađivati tek ako je na tom području 70% mladog drveća koje treba prostora za rast. Pošumljavanje je potrebno tek kada mlada šuma ne može sama narasti.
Unatoč planu pošumljavanja, Hrvatske šume pošumile su samo 26% područja kojih su planirali pošumiti.
Međutim, niti taj podatak nije potpuno istinit jer su pošumili rubne dijelove većine tih područja i predstavili to kao cijelo područje.
DORH provodi istragu nad četvero optuženih, protiv kojih je udruga Zeleni odred podigla kaznenu prijavu: direktora Hrvatskih šuma Krunoslava Jakupčića, voditelja podružnice uprave šuma Zagreba Damira Miškulina, upravitelje šumarija Zagreb i Donja Stubica.
Na nekim mjestima su se stvorila klizišta, na primjer ledina kod Vučje jame iznad Markuševca, zbog nedostatka korijenja drveća koja bi mogla dovesti do odrona zemlje i biti opasni za lokalno stanovništvo.
Ako nastavimo nekontrolirano sječi šume priroda se neće moći tako brzo obnavljati sama od sebe što bi eksponencijalno ubrzalo zagađenje u Zagrebu jer šume u kontinentalnim područjima upijaju najviše CO2 iz atmosfere.
Kronologija jedne šume - Park prirode Medvednica 1981. - 2021.
Devastacija Medvednice kroz objektiv Nikole Šolića
Liječe se šume, drvo se liječi. Kod nas se posiječe
KATJA: Vi ste fotograf, a volite i planinariti i šetati šumom, a dok ste šetali šumom uočili ste nešto ovdje na Sljemenu. Nešto se ovdje događa? Što se to događa na Sljemenu?
NIKOLA: Ja na Sljeme idem od kad sam došao studirati u Zagreb, 70-ih godina i na Sljeme mi je kao ‘dobar dan’. Malo je gradova u Europi koji imaju ovakvo drvo iza sebe i toliko šume, barem je nekad bilo tako.
KATJA: Zapravo se odavde nije vidio ovako grad kako ga sad vidimo?
NIKOLA: Odavde nisi mogao snimiti panoramu grada, a da nemaš krošnju ispred sebe. Sad dođeš tu i kažeš gle, što je ovo, idila. Onda skužiš da je cijela ova padina ispod tebe nekad bila bukova šuma i tu si gljive brao, tu su bili krasni vrganji. Dvaput godišnje, proljetni, jesenski. Bilo je svega tu, ali odjednom samo imaš vidikovac.
KATJA: Zapravo smo ovaj pogled skupo platili?
NIKOLA: Ne da smo skupo platili pogled, već mi ćemo tek da platimo taj pogled. Jer taj pogled osigurava jedno veliko klizište koje će završiti negdje dolje niže. Jer ova šuma je tu bila s razlogom, jer šuma je organizam koji je povezan ispod zemlje. Inače, Sljeme je, kada gledate geološki, kako je nastalo, ono ima ispod kamenje i na nekim otvorenim dijelovima je jako plitak taj humus gore koji drži cijeli pokrov, iz kojeg rastu te bukve i ta šuma je iz toga rasla. Tako da ta veza ispod i ispod zemlje gdje je ona kompaktna, elastična, dovoljno da svaki vjetar ne nanosi štetu, to je načeto baš na tim mjestima gdje su se otvorili novi koridori za bilo kakve zimske i ljetne oluje. Tu dolazi do izvaljivanja bukava, a onda je to opet opravdanje da dođe teška mehanizacija, ali kad oni dođu, vi vidite da oni ne saniraju to, oni to puste za kraj, već posijeku još okolo što se da. U svakom slučaju, šuma nestaje. Štos je u tome da park prirode zahtjeva neke standarde, a Medvednica sve više gubi te standarde, te standarde nije postavila ni Jugoslavija ni Hrvatska, to su UN-ovi standardi o parkovima prirode i nacionalnim parkovima. Oni moraju zadovoljavati neke kriterije i neke protokole. Dakle, jedan običan protokol koji se treba slijediti je da nema siječe, osim sanitarne. A kako ćeš ti sad sanitarnu opravdati, onda se pojavio onaj bumbar, pa potkorni crv. Pojavi se to, ali u normalnim zemljama u EU postoji zakon o tome. Sanacija takve vrste se vrši od velikom kontrolom, a ide se na izlječenje. Liječe se šume, drvo se liječi. Kod nas se posiječe.
