Njemačka političarka Sahra Wagenknecht iz stranke BSW – Razum i Pravda, izjavila je u intervjuu u svibnju: „Svaki drugi imigrant koji dolazi u Njemačku nema pravo na zaštitu, ali obično može ostati i primati socijalne naknade.“ Ova tvrdnja pokazala se netočnom. Wagenknecht koristi vrstu diskursa koji je tipičan za rasprave o migracijama, u kojem se riječ imigrant koristi za označavanje izbjeglice, stvarajući pogrešnu mentalnu sliku te riječi. Wagenknecht si proturječi na više načina, što pokazuju i statistike njemačkog Ureda za migraciju i izbjeglice. Ovo je posebno zanimljivo u kontekstu Wagenknechtine političke karijere i njezine nove političke stranke, kao i u aktualnom kontekstu Europske unije i mogućnosti da ove nove stranke promijene politike EU-e.
Migracija je središnja tema u kontekstu Europske unije, posebno tijekom izbora, prema rezultatima istraživačkog instituta ARD DeutschlandTrend. Građani dosljedno rangiraju imigraciju uz vanjskopolitičke sukobe i prijetnje kao najvažnija pitanja za EU-u. To se odražava u širokoj podršci sporazuma o izbjeglicama, koji nude značajnu financijsku pomoć zemljama EU-e koje kontroliraju migracijske tokove. Nedavni sporazumi, uključujući onaj s Libanonom, dobili su podršku polovine birača u Njemačkoj.
Međutim, postoji značajna razina nezadovoljstva politikama EU-e, pri čemu dvije trećine birača izražava nezadovoljstvo. Ovo nezadovoljstvo značajno varira među pristašama različitih političkih stranaka, pri čemu stranke poput Alternative za Njemačku (AfD) i Saveza Sahra Wagenknecht (BSW) pokazuju višu razinu nezadovoljstva, dok su Socijaldemokratska stranka (SPD) i Zeleni pozitivniji.
Na upit o pitanjima koja zahtijevaju hitnu pozornost EU-e, 41 posto građana prioritizira politiku izbjeglica, azila i integracije. Slijede zabrinutosti oko međunarodnih sukoba, posebno s Rusijom i Kinom, te ekoloških i ekonomskih izazova.
Kako se EU upušta u daljnje sporazume o izbjeglicama kako bi upravljala migracijama, ta pitanja ostaju u prvom planu birača, naglašavajući složen odnos između domaćeg javnog mnijenja, međunarodnih političkih inicijativa i učinkovitosti strategija EU-e. Ova trenutna situacija ističe ključna područja fokusa za EU-u kako se približavaju predstojeći izbori.
Tvrdnja
U intervjuu za njemačke novine „Augsburger Allgemeine Zeitung“, njemačka političarka Sahra Wagenknecht zahtijeva više akcije protiv ilegalne migracije u Njemačkoj. U intervjuu tvrdi da svaki drugi imigrant koji dolazi u Njemačku nema pravo na zaštitu, ali svejedno može ostati u zemlji i primati socijalne naknade.
Od 1991. godine pa nadalje, Wagenknecht je bila članica upravnog odbora stranke ‘Partija demokratskog socijalizma’ (PDS). PDS je bila lijevo-populistička politička stranka u Njemačkoj koja je bila aktivna između 1989. i 2007. godine. Nakon PDS-a, Wagenknecht je postala dio ‘Die Linke’, projekta koji su predvodili Gregor Gysi i Oskar Lafontaine, bivši predsjednik vlade Saarlanda i SPD-a te njezin budući suprug. Ova lijeva stranka osnovana je 2007. kao rezultat spajanja ‘Partije demokratskog socijalizma’ (PDS) i ‘Rad i socijalna pravda – izborna alternativa’ (WASG). Od 2004. do 2009. Wagenknecht je bila članica Europskog parlamenta, a 2009. postala je članica Bundestaga. Godine 2023. javnosti je predstavila udruženje ‘BSW – Za razum i pravdu’.
Prije nego što sagledamo Wagenknechtinu izjavu u cijelosti, važno je definirati pojam imigrant. U intervjuu, Wagenknecht koristi termine ‘migracija’ i ‘imigranti’. Riječ imigrant uključuje izbjeglice, ali se također odnosi i na druge ljude koji napuštaju svoju zemlju podrijetla. Kontaktirali smo organizaciju Pro Asyl koja se zalaže za prava tražitelja azila. Ovo je njihovo službeno objašnjenje: „Imigranti nisu samo tražitelji azila, već također, na primjer, kvalificirani radnici, studenti ili supružnici koji ne trebaju zaštitu niti primaju socijalne naknade.”
Čini se da se Wagenknecht referira na migrante i izbjeglice u svojoj izjavi koristeći riječ ‘imigranti’, ali zapravo misli na tražitelje azila – jer su to oni koji mogu biti kvalificirani za socijalne naknade. Ovo postaje jasno jer spominje ‘pravo na zaštitu’. Ovo je specifično pravo koje se odnosi samo na tražitelje azila.
Brojke iza tvrdnje
Iako ovo već znači da je Wagenknechtina izjava netočna, ipak je zanimljivo pogledati stvarne brojke migranata i tražitelja azila od ožujka 2024. Od siječnja do ožujka 2024., oko 270.000 ljudi doselilo se u Njemačku. 32 posto bilo je iz zemalja EU-e, a 19 posto iz Ukrajine. Svakog mjeseca, njemački ured za migraciju i izbjeglice (BAMF) objavljuje broj prihvaćenih i odbijenih tražitelja azila.
Pogledajte tablicu koja prikazuje brojeve zahtjeva za azil u Njemačkoj od siječnja do ožujka 2024. kao i broj prihvaćenih i odbijenih zahtjeva za azil u istom razdoblju:
Broj zahtjeva za azil od siječnja do ožujka 2024. kao i broj prihvaćenih i odbijenih zahtjeva za azil od siječnja do ožujka 2024. Izvor: njemački ured za migraciju i izbjeglice.
Od siječnja do ožujka 2024. bilo je oko 65.000 prvih zahtjeva za azil.
U tom razdoblju, oko 37.000 zahtjeva za azil je prihvaćeno, dok je 43.000 zahtjeva odbijeno. To označava stopu prihvaćanja od 46,1 posto. Međutim, prema Pro Asyl-u, ove brojke ne govore cijelu priču o potrebi tih ljudi za zaštitom. Na krajnjoj desnoj strani tablice nalazi se stupac ‘formalne odluke’. Prema Pro Asyl-u, ovo se odnosi na odbijanja koja nisu nužno donesena na temelju suštine. Organizacija kaže: „Formalne odluke su zahtjevi za azil koji nisu obrađeni od strane BAMF-a jer su slučajevi već riješeni negdje drugdje, na primjer, jer je zahtjev za azil povučen ili je druga država članica EU-e odgovorna za postupak azila.” Mnogi ljudi dobivaju zaštitu tek putem sudskog postupka, ali Pro Asyl trenutno nema brojke za 2024. godinu. Potreba za zaštitom zapravo je veća nego što brojke pokazuju.
Također je važno dodati da, kako obrada zahtjeva za azil može trajati nekoliko mjeseci, ova prihvaćanja i odbijanja nisu nužno povezana s prvim zahtjevima. Odluke o tim zahtjevima možda još nisu donesene. Dakle, Wagenknecht ne može znati jesu li najnoviji podnositelji zahtjeva prihvaćeni ili ne. Budući da to ne zna, također ne može znati je li stopa prihvaćanja od 50 posto trenutno točna. Povrh toga, ove brojke ne prikazuju sudske postupke koji bi mogli promijeniti neke od negativnih odluka u pozitivne i ne predstavljaju stvarnu potrebu za zaštitom.
Oblikovanje riječi ‘imigrant’
Wagenknechtino nepravilno korištenje riječi imigrant primjer je većeg problema: oblikovanja riječi imigrant da znači samo izbjeglica, umjesto stvarne definicije riječi koja uključuje i migrante i izbjeglice.
Oblikovanje ili framing je teorija o tome kako percipiramo i komuniciramo o stvarnosti. Osnova teorije oblikovanja je da mediji fokusiraju pažnju na određene događaje i potom ih smještaju unutar polja značenja. Dakle, kada mediji, političari ili građani govore o imigrantima, mentalna slika koja nam se pojavljuje u mislima je izbjeglica, unatoč činjenici da riječ “imigrant” ima široku definiciju. Imigrant može biti netko tko izabere napustiti svoju zemlju podrijetla dobrovoljno, dok ju je izbjeglica prisiljen napustiti. Oblikovanjem izbjeglica kao imigranata, može ih se pokušati prikazati kao da imaju izbor: da su mogli ostati u svojoj zemlji podrijetla, ali nisu htjeli. Istraživanja pokazuju da se imigracija obično prikazuje kao akcija koju imigranti poduzimaju kako bi poboljšali svoj ekonomski status. Ovo posljedično prikazuje izbjeglice koje se naziva imigrantima kao manje potrebite humanitarne ili socijalne pomoći i stoga možda manje zaslužne za to.
Nova politika granica EU-e
U kontekstu EU-e, porast krajnje desničarskih stranaka može utjecati na politike granica EU-e, poput Pakta o migraciji i azilu. To je glavni primjer koji pokazuje kako su europske zemlje usvojile stroge politike u aspektima poput migracija i zaštite.
Europski izbori u lipnju 2024. mogu pokazati jesu li desne i krajnje desne stranke dobile više podrške od građana. Novi zakon imao je podršku desnih stranaka i socijaldemokratskih stranaka, što znači da su socijaldemokratske stranke usvojile narativ desnih i krajnje desnih formacija. Zapravo, pakt odgovara migracijskim politikama nekih europskih zemalja, kao što kaže glavni istraživač u Elcano Royal Institute, Carmen González: „Države poput Njemačke, Švedske, Belgije, Nizozemske, Italije i Francuske mijenjaju svoje migracijske politike u restriktivnijem smjeru.”
Dakle, ako više političkih stranaka poput Wagenknechtine formacije usvoji ove ideje o jačanju granica, ovaj novi zakon mogao bi se promijeniti u strožem smjeru. Zato su se nevladine organizacije pobunile protiv nove europske norme.
Ako pogledamo druge europske zemlje, teško je pronaći političku stranku koja se smatra lijevom, ali ima krajnje desne politike u svom izbornom programu. Najsličniji slučaj je španjolska stranka Frente Obrero (FO). Ova politička formacija dobila je 46.350 glasova na španjolskim izborima 23. srpnja 2023. godine.
Kao i Wagenknechtina stranka, smatraju se lijevom formacijom, ali ako pročitate njihove ideje za zemlju, možete vidjeti kako dijele isti govor s Voxom (španjolska krajnje desna stranka). To se događa posebno kada govore o imigraciji. Smatraju da je bitno zatvoriti granice s Marokom i također kontrolirati ilegalnu imigraciju.
Španjolski analitičar, Javier Carrasco, kaže da je jedna od glavnih politika Frente Obrero-a o muslimanskoj migraciji: „Bore se protiv onoga što nazivaju islamizacijom zemlje.” Carrasco objašnjava da FO smatra da bi Španjolska trebala ići u istom političkom smjeru kao Francuska. Zato zahtijevaju radikalnu promjenu u migracijskim politikama.
S ovom usporedbom, možemo vidjeti kako Wagenknecht nije jedini slučaj lijevog političara koji je usvojio desničarske ideje. Posljednjih godina vidjeli smo kako Socijaldemokratska stranka u Danskoj usvaja migracijske politike koje su restriktivnije i također slične onima koje su predložili desničarski političari.
Zaključak
Sahra Wagenknecht nepravilno koristi pojam imigrant da bi označila izbjeglice, što njezinu izjavu čini netočnom. Povrh toga, tvrdnji da svaki drugi imigrant ili izbjeglica nema pravo na zaštitu nedostaje konteksta i ne predstavlja stvarnu potrebu za zaštitom. Wagenknecht koristi oblikovanje kako bi prikazala izbjeglice i imigrante kao cjelinu koja ne zaslužuje socijalnu i ekonomsku pomoć kako bi ojačala svoj argument za jače granice i strože imigracijske zakone. Wagenknechtina stranka gotovo je jedinstvena po svojoj poziciji na političkom kompasu. Druge zemlje EU-e pokazuju trend socijaldemokratskih stranaka koje usvajaju narativ desničarskih stranaka.
Autori: Pauline Kopp, Crossmedia novinarstvo i odnosi s javnošću, Hochschule der Medien Stuttgart (Stuttgart, Njemačka); Luka Voloder i Andrea Vlašić, Fakultet političkih znanosti, Sveučilište u Zagrebu (Zagreb, Hrvatska); Anhelina Dotsenko, Mariupoljsko državno sveučilište (Kijev, Ukrajina); Joan Parareda, Universitat Pompeu Fabra (Barcelona, Španjolska)
Mentorica: doc. dr.sc. Petra Kovačević
Članak je nastao kroz program mobilnosti Erasmus Blended Intensive Program.
