Mislav Kolakušić, hrvatski europarlamentarca je tijekom predstavljanja klimatskog cilja EU za 2040. godinu izjavio da “Radikalno smanjenje broja stanovnika ne bi povećalo razinu CO2 jer čini samo 0,042% atmosfere, ali bez tog minimalnog udjela CO2, život na Zemlji, uključujući oceane, nije moguć, što znači da nulta stopa emisije CO2 rezultira nestankom čovječanstva, biljaka, životinja i riba” .
Navedena izjava sadrži nekoliko netočnosti i pogrešnih pretpostavki o ulozi CO2 u atmosferi i njegovom utjecaju na klimatske promjene. Izjava te njena točnost se mogu potvrditi kroz izvore kao što su NASA i NOAA (National Oceanic and Atmospheric Administration)
Čak i male promjene CO2 mogu imati značajan utjecaj na globalnu klimu
Prije svega vrlo je važno razumjeti količinu CO2 u atmosferi. Točno je da CO2 čini oko 0,042% atmosfere, što odgovara koncentraciji od približno 420 dijelova na milijun (ppm). Iako se ta količina može činiti neznatnom, čak i male promjene u koncentraciji CO2 mogu imati značajan utjecaj na globalnu klimu. Na primjer, predindustrijske razine CO2 bile su oko 280 ppm, a ovaj porast od otprilike 50 % povezan je s razvojem industrije i masovnom uporabom fosilnih goriva. (Science.nasa.gov, 2024). Uloga CO2 u klimatskim promjenama ključna je jer je CO2 staklenički plin koji zadržava toplinu u atmosferi. Povećanje koncentracije CO2 uzrokuje efekt staklenika, što dovodi do porasta prosječnih globalnih temperatura. Ovaj proces ima mnoge negativne posljedice, uključujući topljenje polarnih ledenih kapa, porast razine mora, promjene u obrascima padavina i veću učestalost ekstremnih vremenskih događaja kao što su suše, poplave i uragani (Royalsociety.org, 2020)
Ideja o potpunom uklanjanju CO2 iz atmosfere predstavlja pogrešno shvaćanje ciljeva smanjenja emisija CO2. Istina je da bi potpuno uklanjanje CO2 imalo katastrofalne posljedice za život na Zemlji, jer biljke koriste CO2 za fotosintezu, a bez njega biljni svijet i cijeli ekosustav, ne bi mogao opstati. Jedan od ključnih instrumenata za postizanje ovog cilja je sustav trgovanja emisijama stakleničkih plinova (EU Emissions Trading System), koji omogućava poduzećima kupovinu i prodaju emisijskih dozvola, čime se smanjuju ukupne emisije CO2. ETS je sustav koji omogućava tvrtkama međusobno trgovanje emisijskim kvotama, s ciljem smanjenja ukupnih emisija stakleničkih plinova. Međutim, cilj smanjenja emisija CO2 nije potpuno uklanjanje ovog plina, već stabilizacija njegove koncentracije na razini koja je kompatibilna s održivom klimom. Kada se govori o “nultoj stopi emisije CO2, misli se na postizanje balansa između emitiranja CO2 i uklanjanja CO2 iz atmosfere, tj. postizanje “net zero” emisija. To znači da bilo koje emitiranje CO2 treba biti kompenzirano odgovarajućim mjerama uklanjanja, kao što su pošumljavanje ili tehnologije za hvatanje i skladištenje ugljika.
Smanjenje emisija CO2 do “net zero” ne znači eliminiranje CO2 iz atmosfere, već prilagođavanje našeg načina života kako bi emisije bile održive i kako bi se izbjegle najgore posljedice klimatskih promjena. Ključna politika EU-a za smanjenje emisija CO2 je Renewable Energy Directive (RED). Direktiva postavlja ciljeve za povećanje udjela obnovljivih izvora energije u ukupnoj potrošnji energije u EU. RED potiče razvoj i integraciju obnovljivih izvora energije kao što su vjetar, sunce, biomasa i hidroenergija. Prema podacima Eurostata, udio obnovljivih izvora energije u ukupnoj potrošnji energije u EU porastao je s 9.6% u 2004. godini na 19.7% u 2019. godini.. Također Effort Sharing Regulation (ESR) uspostavlja nacionalne ciljeve za smanjenje emisija stakleničkih plinova u sektorima koji nisu obuhvaćeni ETS-om, kao što su transport, poljoprivreda, zgradarstvo i otpad. ESR je usvojen 2018. godine i postavlja ciljeve smanjenja emisija za razdoblje od 2021. do 2030. godine.
Prema procjenama Europske komisije, ESR će rezultirati smanjenjem emisija za oko 30% u sektorima poboljšanja energetske učinkovitosti i ukupnu potrošnje energije, što izravno vodi do smanjenja emisija CO2. Prema izvješću Međunarodne agencije za energiju (IEA), mjere energetske učinkovitosti mogu dovesti do značajnih ušteda u emisijama stakleničkih plinova do 2030. godine. Europska komisija je još 2018 procjenjuje da bi ove mjere, u odnosu na razine emisija iz 2005. godine, mogle rezultirati značajnim smanjenjem emisija. Radikalno smanjenje broja stanovnika ili emisija CO2 ne znači eliminiranje CO2 iz atmosfere, već prilagodbu našeg načina života na održiv način. Radikalno smanjenje broja stanovnika nije niti praktičan niti etički pristup rješavanju klimatskih promjena. Održivi razvoj i prelazak na obnovljive izvore energije ključni su za smanjenje emisija. Promjena načina života, povećanje energetske efikasnosti i zaštita prirodnih resursa predstavljaju održiva rješenja za smanjenje emisija CO2, bez potrebe za drastičnim mjerama koje bi imale negativne posljedice po društvo (Ipcc.ch, 2021).
Zaključak
Tvrdnja Mislava Kolakušića da bi radikalno smanjenje broja stanovnika ili postizanje nulte emisije CO2 rezultiralo nestankom života na Zemlji u velikoj je mjeri netočna. Pravilno upravljanje emisijama i održivi razvoj omogućavaju smanjenje antropogenih emisija CO2 bez negativnih učinaka na život, a povećanje energetske efikasnosti i zaštita šuma su praktična rješenja za smanjenje emisija. Razumijevanje prave uloge CO2 i provođenje održivih rješenja ključni su za očuvanje planeta za buduće generacije.
Autorica: Lucijana Erak
