Ivana Kekin, saborska zastupnica iz stranke Možemo!, na konferenciji za medije 1.2.2024. u Hrvatskom saboru izjavila je da: “Čak 12 posto srednjoškolaca u Hrvatskoj pokazuje ozbiljne probleme vezane uz kockanje, što znači da među tom djecom ima oko 18 tisuća onih s problemom kocke, a koliko je među njima problem raširen pokazuje i to da je čak 70 posto srednjoškolaca u nekom trenutku kockalo.” Izjava je prenesena na nekoliko medija, od čega najprominentniji je bio portal HRT vijesti. Također, nakon ove konferencije tijekom izborne kampanje izjava je korištena kao dio službene kampanje stranke Možemo!.
Stranka Možemo potvrđuje tvrdnju i navodi primarni izvor
Stranci Možemo! poslali smo upit na kojim radovima baziraju svoju tvrdnju. Kao temelj svoje tvrdnje stranka Možemo! koristila je tri znanstvena rada koja govore o porastu kockanja u Hrvatskoj i Europi. Istraživanje znanstvenika s Ekonomskog i Edukacijsko-rehabilitacijskog fakultteta (2021) poziv se na ranija istraživanja ovisnosti o kockanju u Hrvatskoj i i službenih podataka o prihodima u državni proračun temeljem igara na sreću. Rezultat ovog istraživanja ukazuje na potrebu implementacije širih politika i odgovornog priređivanja igara na sreću kako bi se smanjili društveni troškovi kockanja. Jedan od autora Neven Ricijaš s Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta već se više godina bavi tom temom. U radu objavljenom 2019.,koji uz njega, potpisuje više autora, upravo zbog problema ovisnosti, ponudio je smjernice i preporuke za bolju regulaciju igara na sreću.
Proučavanjem navedenih radova vidljivo je da se treći rad najuže veže uz tvrdnju koju je stranka Možemo! izjavila. Istraživanje je provedeno u razdoblju od 2011. do 2013. od strane Edukacijsko rehabilitacijskog fakulteta u Zagrebu u 7 hrvatskih gradova. U njemu su ispitani polaznici tro i četverogodišnjim strukovim školama te gimnazijama s 2702 ispitanika. U istraživanju je sudjelovalo 50.8% ženskih i 49.2% muških ispitanika koji su ispunjavali 3 upitnika. Možemo zaključiti kako je istraživački okvir dobro postavljen te da se može garantirati reprezentativnost uzorka i da je uzorak dovoljno velik. U rezultatima istraživanja vidimo da 12.9% srednjoškolaca zadovoljava kriterije za visoku razinu problema povezanih s kockanjem te da je 72.9% srednoškolaca kockalo bar jednom u životu.
Relevantnost rezultata
Tvrdnja Ivane Kekin je točna, no pitanje je koliko su ovi rezultati relevantni 10 godina nakon provođenja istraživanja. Time ne aludiramo na smanjenje ili povećanje problema, postoji puno faktora koji mogu utjecati na razultate/ stopu kockanja srednjoškolaca. Također valja napomenuti da rezultat od 72.9% srednjoškolaca kojih su kockali barem jednom u životu ne znači ovisnost o kockanju, to mogu biti i slučajevi u kojem su jednom probali iz znatiželje. Veliki dio srednjoškolaca probalo je alkohol, no to ne znači da imaju problem s njime.
Analizirajući istraživanje provedeno od strane Nevena Ricijaša, Dore Dodig Hundrić i Aleksandre Huić sa Sveučilišta u Zagrebu, te Valentine Kranželić s Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta, dolazimo do važnih uvida u stanje problema kockanja među srednjoškolcima u Hrvatskoj. Zaključujemo prema istraživanju da je najčešće zastupljeno sportsko klađenje i lutrija te da muški češće kockaju.
Jedan od ključnih faktora koji je istaknut u istraživanju je dostupnost kladionica, pri čemu se ističe da se nalaze na gotovo svakom kutu. Tvrdnja Ivane Kekin, koja naglašava ovu dostupnost kao razlog za porast kockanja među mladima, ukazuje na potrebu za regulacijom i kontrolom ovih objekata, te za promjenom društvene percepcije o kockanju. Osim dostupnosti, istraživanje navodi i druge važne faktore koji doprinose porastu kockanja među mladima, kao što su liberalan pristup oglašavanju, vršnjački pritisak i osobine ličnosti. Ovi faktori često djeluju sinergijski, stvarajući okruženje koje potiče mlade na sudjelovanje u kockanju i povećava njihovu ranjivost prema problematičnom kockanju.
Važno je istaknuti da istraživanje provedeno upitnicima na dobrovoljnoj bazi može utjecati na rezultate, s obzirom na mogućnost da se pojedinci koji su već uključeni u problematično kockanje neće željeti javno priznati svoje navike. Stoga je potrebno pristupiti istraživanju kockanja među mladima s različitim metodološkim pristupima kako bi se dobili što reprezentativniji i pouzdaniji rezultati.
Riječ stručnjaka o današnjoj relevantnosti istraživanja
Kako bi došli do zaključka kontaktirali smo autora istraživanja prof.dr.sc Nevena Ricijaša, redovitog profesora na Edukacijsko rehabilitacijskom fakultetu u Zagrebu. Profesor Ricijaš ističe da trenutno ne postoje nikakve pretpostavke da bi rezultati ovog istraživanja mogli biti danas drugačiji. Također nadodaje da su trenutni zakonski okviri i dalje izrazito loši te da bi trebalo doći do značajnijih promjena kako bi došlo do nekog pozitivnog pomaka. Zaključno napominje da istraživanje na Cronbachovoj alfa skali pouzdanosti ostvaruje koeficijent od 0,88. Cronbachov alfa koeficijent pokazuje nam koliko je dosljedan skup tvrdnji te je u rasponu od 0 i 1. Što je koeficijent bliže jedan tvrdnja je pouzdanija pa tako možemo zaključiti da je ovo istraživanje izrazito pouzdano. Bitno je napomenuti da se profesor Ricijaš sa svojim timom već 15 godina bavi istraživanjima rizičnog ponašanja mladih u kontekstu bihevioralnih ovisnosti te bi uskoro trebali objaviti nova istraživanja na ovu temu.
Zaključak
Iz svega navedenog, došli smo do zaključka da je izjava Ivane Kekin uglavnom točna (Mostly True). Unatoč tome što potvrđujemo istinitost izjave naglašavamo kako bi se trebalo provesti novo istraživanja o ovisnosti mladih kako bi se bolje uvidjela trenutna situacija te kako bi se moglo zaključiti je li trenutna situacija drugačija od one koja je bila prilikom provođenja istraživanja tj. je li došlo do ikakvog pomaka (negativnog ili pozitivnog) ili je situacija ostala ista.
Autori: Ana Adam, Sara Babić i Rino Jurić
Mentorica : prof. dr. sc. Tena Perišin
