Hrvatska zastupnica u Europskom parlamentu Biljana Borzan iznijela je tijekom rasprave na Odboru za unutarnje tržište i zaštitu potrošača tvrdnju da skoro svaki drugi automobil koji se proda prekogranično ima lažnu kilometražu. „Istraživanja su pokazala da je kod gotovo polovice rabljenih automobila koji se prodaju prekogranično, manipulirano s kilometražom“, kazala je u siječnju 2026. godine Borzan. Tvrdnju je objavila na vlastitoj stranici, a prenijelo ju je i nekoliko nacionalnih medija, kao što je portal Index.hr.
Izjava se odnosi na broj rabljenih automobila koji se prodaju prekogranično, a s čijom je kilometražom manipulirano. To je provjerljiva i kvantitativna kategorija. Kao primarni izvor ove tvrdnje, što nam je potvrdio i ured zastupnice Borzan prilikom odgovora na mail poslanog 4. svibnja 2026. godine, korišteno je istraživanje Europskog parlamenta iz siječnja 2018. godine.
Analiza tvrdnje i podataka
U istraživanju Europskog parlamenta iz 2018. godine došlo se do zaključka kako je „nezakonita manipulacija brojača kilometara u rabljenim vozilima izuzetno raširena kod automobila kojima se trguje preko granica unutar EU-a te se procjenjuje da pogađa do 50 % slučajeva“. Iako na prvi pogled ova tvrdnja izgleda podudarno s onom hrvatske eurozastupnice Borzan, postoji mala, ali značajna semantička razlika. Dok je Borzan ustvrdila da je manipulirano s kilometražom „kod gotovo polovice rabljenih auta koji se prodaju prekogranično“, u istraživanju Europskog parlamenta, na koje se i referirala, stoji da taj postotak ide „do 50%“. Način na koji je Borzan predstavila podatak podrazumijeva da je taj postotak oko 50%, potencijalno koji postotni poen više ili manje, dok istraživanje Europskog parlamenta zaključuje kako on može biti bilo koje vrijednosti do 50%.
Unutar dotičnog istraživanja spominje se podatak da u zemljama EU-15 (skupina „starijih“ država članica) stopa prijevara kod uvezenih rabljenih vozila varira od prosječnih oko 20 % do visokih 40 %. Za zemlje EU-12 (skupina „mlađih“ država članica) pretpostavlja se da u scenariju srednje razine prijevara između 35 % i 40 % uvezenih vozila ima manipuliran brojač kilometara, dok u scenariju visoke razine prijevara taj udio doseže 80 %.
S druge strane, u istraživanju se također spominje podatak Europske Komisije iz 2014. godine, prema kojem je procijenjeno da je kod 30 % do 50 % korištenih automobila koji se prodaju prekogranično manipulirano s kilometražom. Ovi podaci ne idu u korist tvrdnji koju je rekla zastupnica Borzan, a isto je sa studijom generalne uprave za unutrašnje javne politike iz 2017. godine. Ona, osim što ističe da je prekogranična prodaja izuzetno opasna po pitanju manipulacije kilometraže, ističe kako je manipulacija kilometraže automobila prodanih preko granice procijenjena između 30% do 40%, što je manje od „gotovo polovice“ koje je spomenula Borzan.
Nadalje, ključno je napomenuti i vremensku dimenziju u izjavi zastupnice Borzan odnosno njezin izostanak. U izjavi su istaknuta „istraživanja“, ali se ne spominje činjenica da su u trenutku izjave bila provedena prije 12 ili 9 godina. Pošto se nije spomenula zastarjelost istraživanja, implicira se da su studije koje potkrepljuju izjavu europarlamentarke recentna, a ne dovoljno stara da se njihova relevantnost može dovesti u pitanje.
Van spomenutih radova Europskog parlamenta, ne postoje opsežna i relevantna istraživanja koja se bave tematikom manipulacije kilometraže automobila koji se prodaju preko granice. Ipak, vrijedi napomenuti kako je Europska Komisija 2014. godine izašla sa studijom kojom potvrđuje da kupci koji kupuju automobile iz inozemstva imaju značajno više problema nego kod domaće kupnje te da sektor pretprodaje rabljenih automobila ima najmanju razinu građanskog povjerenja. Ističu da je do toga došlo zbog partikularnih nacionalnih politika koje su prebacile problematiku na susjedne države, umjesto da su poticale nadnacionalnu suradnju pri rješavanju ovog problema.
Također, renomirana tehnološka tvrtka CarVertical objavila je članak u kojem tvrde da tek 1 u 20 automobila prodanih u Europi ima manipuliranu kilometražu, ali i daj taj broj izuzetno raste kada se trguje preko granica članica EU-a. Dakle, prodaja preko granice u ogromnoj mjeri povećava vjerojatnost manipulacije, a iz CarVerticala govore da je najveći razlog za to, naravno, zarada.
Tumačenje i kontekst
Istraživanja o ovoj tematici nisu opširna jer je jako teško doći do podataka. Manipulacije kilometražom izuzetno je teško otkriti, a još je teže prikupiti dovoljno informacija kako bi se mogao izvesti zaključak koji je moguće poopćiti. Istraživanja koja su unatoč ovim preprekama obavljena, nisu ponudila jedinstveni postotak automobila koji su prodani preko granice, a s čijom je kilometražom manipulirano. U zapadnoj Europi postotak je između 20% i 40%, dok je u novijim članicama taj postotak znatno veći te procjene sežu između optimističnih 35% do pesimističnih 80%. Studija Europske komisije, kao i studija generalne uprave za unutrašnje javne politike, ponudile su podatke za razinu EU-a prema kojem je procijenjeno da je kod 30% do 50% korištenih automobila koji se prodaju prekogranično manipulirano s kilometražom. Ipak, to je poprilično širok raspon koji samim time dovodi u pitanje tvrdnju koju je rekla zastupnica Borzan, a to je da je kod gotovo polovice prekogranično prodanih automobila manipulirano kilometražom. Ti podaci poprilično su veliki i pozivaju na upozorenje, ali na temelju njih ne možemo s apsolutnom sigurnošću reći da je podatak koji je zastupnica Borzan istaknula u svom priopćenju točan.
Zaključak i ocjena
Zaključno, tvrdnja Biljane Borzan da je „kod gotovo polovice rabljenih automobila koji se prodaju prekogranično manipulirano kilometražom“ temelji se na postojećim istraživanjima, ali pojednostavljuje i donekle precjenjuje dostupne podatke. Ključno istraživanje Europskog parlamenta iz 2018., na koje se zastupnica Borzan pozivala, navodi da manipulacija pogađa „do 50 %“ takvih vozila, što označava gornju granicu, a ne tipičnu ili prosječnu vrijednost. Ta razlika je važna jer formulacija „gotovo polovica“, koju je rekla zastupnica Borzan, implicira stabilnu vrijednost blizu 50 %, dok istraživanje ostavlja prostor za znatno niže udjele.
Dodatni izvori potvrđuju da je problem ozbiljan, ali ne daju jedinstvenu brojku. Procjene Europske komisije i drugih studija kreću se uglavnom između 30 % i 50 %, dok pojedine analize sugeriraju i niže vrijednosti (30–40 %), ovisno o metodologiji i tržištu. Regionalne razlike također su značajne: u starijim članicama EU udio je često između 20 % i 40 %, dok u novijim može biti i znatno viši. To pokazuje da fenomen postoji i da je raširen, ali i da varira te da nije precizno kvantificiran. S obzirom na ograničenu dostupnost podataka i metodološke izazove u otkrivanju manipulacija kilometraže, opravdano je govoriti o velikom riziku pri prekograničnoj kupnji rabljenih vozila. Iz dostupnih izvora pak ne proizlazi čvrsta potvrda da je „gotovo polovica“ takvih automobila zahvaćena prijevarom, već prije širok raspon procjena. Zaključno, tvrdnja zastupnice Biljane Borzan može biti točna jer je unutar raspona koje istraživanja obuhvaćaju, ali trenutne studije ne daju toliko egzaktan podatak kao što je objavila Borzan.
Iako je teško precizno analizirati podatke o prijevarama pri prodaji rabljenih automobila, izjava zastupnice Borzan odstupa od istraživanja na koja se poziva. Redukcija širokih raspona do kojih su došle postojeće analize stanja tržišta rabljenih automobila u EU može navesti na zaključke temeljene na pogrešno uvećanoj percepciji ovoga problema. Konačna ocjena tvrdnje zastupnice Borzan je stoga, uglavnom netočno.
Autori: Fran Korda i Damir Lelas
